'Umjetna oplodnja u svjetlu čovjekova dostojanstva' tema je predavanja koje je dr. Tonči Matulić, profesor moralne teologije na zagrebačkom KBF-u, održao sinoć u župi Donji Humac na Braču.

Podsjetio je da je u promišljanju Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji potrebno prvo krenuti s razumske, a zatim s vjerske razine. U promišljanju o razumskoj razini, predavač je istaknuo da svako ljudsko biće ima pravo na život. To pravo na život nitko ne pripisuje i ne može pripisati ljudskom biću, jer ga ono ima već svojim postojanjem.

Minimalna svijest o tome postoji i u RH, ustvrdio je dr. Matulić, jer je pravo na život sastavni dio Ustava RH. Individualni ljudski život započinje u času začeća. Riječ je o znanstveno dokazanoj činjenici, naglasio je, upozorivši pritom kako niti ministar zdravlja na pitanje početka ljudskoga života ne želi odgovoriti izravno, premda je to i njegova znanost – medicina – dokazala.

Govoreći o ljudskom životu s vjerske razine, predavač je ustvrdio da je ljudski život svet, te da svako ljudsko biće ulazi u postojanje jer ga je Bog pozvao u postojanje. Zato je i dostojanstvo ljudskoga života apsolutno, primijetio je, jer nam ga nitko u stvorenomu svijetu ne može dati. Jedino ozračje za stvaranje ljudskoga života je ljubav, a tu ljubav, naglasio je, mogu jamčiti jedino majka i otac.

U nastavku predavanja analizirao je izglasani Zakon o medicinski pomognutoj oplodnji, ustvrdivši da je riječ o zakonu koji vrijeđa dostojanstvo ljudskoga razuma koje se sastoji u traženju i prihvaćanju istine. U zakonu se ne govori o prenošenju ljudskoga života, nego o sredstvu liječenja neplodnosti. Zakon ne rješava problem neplodnosti, niti je to dokazano, a stavlja u pitanje dostojanstvo ljudske osobe u nastanku, kao i dostojanstvo bračne ljubavi, poručio je, primijetivši kako se doneseni zakon nije vodio logikom zaštite slabijega, pa time zakon gubi svoj pravi smisao.

Analizirajući ukratko mogućnosti donesenoga zakona, posebno se osvrnuo na mogućnosti doniranja spolnih stanica, stvaranja 'viškova' ljudskih embrija, njihovo pohranjivanje u 'banci ljudskih embrija', kao i njihova darivanja. Osvrnuvši se na postupke zamrzavanja ljudskih embrija na temperaturi od -196 stupnjeva Celzijusevih, upozorio je kako nitko ne zna njihov točan broj, a da se u javnosti govori o brojci i do 20 tisuća zamrznutih ljudskih embrija.

U završnom dijelu predavanja dr. Matulić je poručio da je sud o zakonu ustvari sud o onima koji su ga donijeli. 'Zakonski propis nema nikakve veze s pravom. Radi se o pravnom propisu koje dopušta nasilje. Nasilje pak pripada diktaturi, a ne suvremenim i slobodnim demokracija', ustvrdio je, dodavši kako sporni zakon obmanjuje javnost, jer nije sredstvo liječenja neplodnosti.

Govoreći o moralnim implikacijama spornoga zakona, ustvrdio je da se njime čini grijeh bračne nevjere, kao i grijeh svođenja ljudskoga bića na sredstvo, jer se zakonom dopušta mogućnost da o životu odlučuju znanstvenici, u prvom redu liječnici i biolozi. Na kraju je zaključio da Crkva izričito osuđuje i oštro odbacuje postupke medicinski potpomognute oplodnje i okupljene pozvao na obranu dostojanstva ljudskoga razuma, u prvom redu na obranu znanstveno dokazane istine. (HKR/IKA)