Naslovna stranica Ned, 25.2.2018.
 
Misna čitanja
Katolički kalendar
Recept tjedna
Korisni linkovi
Program uživo
Arhiv emisija
Postani prijatelj
 
Raspored programa:
 
Ponedjeljak
Utorak
Srijeda
Četvrtak
Petak
Subota
Nedjelja
 
Produljen rok za prijem skladbi na Uskrs fest 2018
Produljen rok za prijem skladbi na Uskrs fest 2018
Detaljan pregled članka
 
Kontakt:
Hrvatski Katolički Radio
Voćarska c. 106,
10000 Zagreb
tel:  (+385) 01 460 99 99
pgm: (+385) 01 460 99 88
fax: (+385) 01 460 99 77
web: www.hkr.hr
e-mail: hkr@hkr.hr
Vjerski program:
vjerski@hkr.hr
Informativni program:
info@hkr.hr
Kulturni program:
kultura@hkr.hr
Glazbena redakcija:
glazbena@hkr.hr
Dječji program:
djeca@hkr.hr
Sustav "Prijatelji":
prijatelji@hkr.hr
Voditelji:
voditelji@hkr.hr
Tehnika:
tehnika@hkr.hr
 
Za emisije koje ste propustili poslušati, a nisu dostupne na stranici arhiva emisija, upit pošaljite na e-mail: nazahtjev@hkr.hr
 
Vijesti iz Crkve: Domaće Arhiva članaka
 
Biskup Šaško predvodio misu za domovinu
[ 16.1.2018. ]

Misu zahvalnicu u povodu 26. obljetnice međunarodnoga priznanja Republike Hrvatske sinoć je u zagrebačkoj prvostolnici predvodio zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško.

U uvodu je biskup Šaško posvijestio da spomenom toga događaja Bogu zahvaljujemo za sve koji su bili nesebični, posebno za hrvatske branitelje i članove njihovih obitelji, za državne dužnosnike i one koji su radili na dobro domovine, za sve koji su gradili poveznice Hrvatske i svijeta te za svetoga Ivana Pavla II. i nedavno preminuloga prvog nuncija u Republici Hrvatskoj mons. Giulija Einaudija. U prvom dijelu homilije pojasnio je pročitanu Božju riječ, a potom ju vjernicima približio u svjetlu spomena i molitve za domovinu.

'U vremenu borbe za slobodu doživjeli smo iskustva svoje slabosti i Božje blizine. Tada smo bili iskušavani teretom žrtava, ali i vođeni Božjom riječju i odgovorom poslušnosti. Koliko je nedvojbenih pokazatelja da međunarodno priznanje nije samo plod odnosa političkih i vojnih snaga, nego je istinsko čudo domoljubne umješnosti i spremnosti na žrtvu ljudi koji nisu bili sebični, te Božjih zahvata u srcima ljudi?

Poput Saula, nismo bili spremni. Za takvo zlo i mržnju čovjek sam nikada nije dovoljno pripravan, ali s pouzdanjem u Gospodina toliko je toga moguće, što nas po ljudskome razmišljanju nadilazi. To nam govori ono vrijeme. A danas? Danas je bolno čuti kada se kaže da današnja Hrvatska nije Hrvatska za koju se borilo; kakvu smo željeli i kakvoj smo se nadali. Tadašnje rane imale su dublji sloj spleten od radosti i oduševljenja.

Obljetnice nas vraćaju i na to pitanje: Gdje je radost? Kamo se prikrila ili nestala? Što je pogrješno učinjeno i što se pogrješno čini? Božja nas je riječ poučila da je najvažnije osluškivati Boga i biti poslušan Njegovoj volji, u slobodi i velikodušnosti. Saul je od toga napravio odmak; počeo je provoditi svoje planove, čak se poigravati obredima i žrtvama, pokušavajući 'trgovati' s Bogom. No, ozračje pohlepe i sebičnosti narušavalo je blizinu s Bogom i više nije razumio što mu Bog govori i nije imao snage slijediti njegov glas koji mu je dolazio po proroku.

Slobodu Hrvatske iznjedrila je sloboda ljudi koji su bili toliko slobodni da budu hrabri, ne tražeći ništa zauzvrat, jer – kao što smo vidjeli – 'zaslužena ljubav' ne postoji. Hrvatska je postajala manje takvom svaki put kada je bila zahvaćena pohlepom i sebičnošću, i sve se više od sebe udaljava, kada je vođena takvim pristupom.

Ali, što je još pogrješno i zašto nam domovina nije onakva kakvoj se iskrena ljubav prema njoj nadala? Odgovor daje Isus u odnosu staroga i novoga. Nažalost, skoro da nema dana da ne primijetimo koliko se želi zadržati staro odijelo, koje se marno čisti, ponosno predstavlja i odijeva i na koje se, gdje se uvidi prigoda i potreba, stavlja nova zakrpa, parajući novo odijelo. Slobodna Hrvatska nastala je u novosti duha koji je sašio i novo ruho. Sada se s toga novog odijela režu pojedini dijelovi, da bi se pokušalo zakrpati staro odijelo, prikazujući ga lijepim i prihvatljivim.

A to staro odijelo su dronjci komunističke ideologije koja nije poštovala slobodu ni čovjeka ni naroda, koja je ponižavala ljudsko dostojanstvo i koja je dovela do mogućnosti da se novo hrvatsko odijelo prekraja krvavim rubovima petokrake, da se mjera uzima dubinom masovnih grobnica, da ga se suzuje tjeranjem iz vlastitih domova daleko od Hrvatske, da ga se izglača gusjenicama tenkova, da ga ismijavaju oni koje je velikodušno zaogrnula svojom veličinom.

Zar nije očito da se pokušava pokrpati politički i društveni sustav, sada jednostavno zvan 'vrijeme koje je bilo prije' ili, misleći na socijalizam, da bi se sada čak i komunizam prikazivao s malim nedostatcima, ali ipak kao lijep, simpatičan, uglavnom i prihvatljiv. Na njega se stavi poneka zakrpa demokratičnosti, uobliči ga se dizajnom neodređenoga domoljublja i kozmopolitizma, kako bi se prekrila progonstva, ubojstva, zlostavljanja, gospodarske manipulacije, otimanje imovine, kulturalno osiromašivanje, povlastice članova Komunističke partije i režimskih služba, njihov probitak koji traje i danas, jasno – prekriven dobro izabranim krinkama. U predstavljanju toga vremena čuju se pjesme, vidi građenje, napredak, uz tek poneku nepodopštinu, a svo crnilo je sačuvano da ga se prolije po Domovinskom ratu, članovima obitelji hrvatskih branitelja, po ljudima koji se bore da Hrvatska ima odijelo s kojega je skinuto ruglo svakoga totalitarizma i da bude po mjeri istine.

Rezultat stavljanja tih zakrpa je poremećenost i gubitak kriterija i smisla. Više kao da i ne znamo kakvo je stvarno tijelo i lice Hrvatske, jer se sve može poniziti, obescijeniti i baciti u blato. Mogu se iznijeti najveće neistine da izgledaju prihvatljivo. Više kao da nema razlike između stručnjaka i šarlatana, između sljedbenika ideja i ispraznih čuvara svojih položaja.

Na žalost, nema onih koji bi se ispričali za povlastice koje im je pružio komunistički režim; koji im je u dubokoj nepravdi omogućio da se obogate i da se sada predstavljaju kao najveći zagovornici slobode i ljudskih prava. Iz te prijetvornosti rađa se ozračje kulture 'selektivnog vrijeđanja'. Tako je najsiroviji bezobrazluk umotan u postupke koji mogu nositi lijepa imena poput: umjetničkoga propitivanja društva, benignih šala, fikcije i komedije, satire i metafore, sublimiranoga humora i sugestivnosti izražaja.

Braćo i sestre, to stavljanje zakrpa traje već dugo, samo što mijenja područja: od političkoga, preko medijskoga do kulturološkoga; krpanje koncima ideologije koju je prije više od dva i pol desetljeća odbacio hrvatski narod, a osobito hrvatski branitelji, vodi u tugu i razočaranost. Ali, to je očito i cilj neisticanja vrijednosti slobodne Hrvatske i obrane koja je natopljena ljubavlju. Umjesto toga, radi se na održavanju napetosti koje vraćaju u neku drugu prošlost o kojoj se ništa ne želi rasvijetliti, nego se pokušava podići vrijednost staromu odijelu u kojemu Hrvatska ne može zakoračiti u radost budućega.

Braćo i sestre, vidimo istinske brige, one neposredne koje zadiru u život našega društva; i na prvi pogled se čini da treba dati prevagu: gospodarstvu, tehničkomu napretku, obrazovanju, demografiji, ipak je jasno da to nije moguće bez odgovora o smislu, o odnosu prema otajstvu života. Radosti bez toga nema. To je istinsko odijelo naše domovine, za koje se nadamo da će ga rado i s ponosom odjenuti novi naraštaji, ma koliko ga se željelo učiniti odbojnim.

Jer, naša Hrvatska nije odrpanac. I kada je siromašna i gola, uplakana i ranjena, ona ima svoje trajno odijelo sašiveno od slobode i ljubavi, zaogrnutost Gospodinovim sjajem. Takvu ju gledajmo i molimo da zajedno pomognemo da Hrvatska ostane nalik sebi, kakva se rađala iz ljubavi. Takvu je imajmo pred očima, ma koliko nas malo bilo, i ne dopustimo da joj se dijelovi toga sjajnog odijela otkidaju i budu rasparani na potrošenome i ružnome odijelu staroga zla. Jer, zlo će uvijek naći za sebe i neko novo ruho.

S iskrenim pouzdanjem, zagovorom se preporučujući blaženom Alojziju Stepincu, molimo Gospodina da nam pomogne prepoznati njegovu volju i činiti dobro, u novome Kristovu ruhu. Amen.' (HKR/TUZN)

 
[ 24.2.2018. ] Biskup Košić o vjernicima i rodnoj ideologiji
[ 23.2.2018. ] Radni sastanak o ustrojstvu HKM
[ 21.2.2018. ] Molitelji '40 dana za život' uz Papinu relikviju
[ 21.2.2018. ] Nova knjiga o Stepincu predstavljena i u Sarajevu
[ 18.2.2018. ] Kardinal Puljić kod Svetoga Oca
[ 17.2.2018. ] Biskupu Uziniću uručena nagrada HHO-a
[ 14.2.2018. ] Korizma - svojevrsna inventura kršćanskog života
[ 13.2.2018. ] Korizmena poslanica uz „Tjedan solidarnosti"
[ 12.2.2018. ] 70 godina Hrvatske katoličke župe München
[ 11.2.2018. ] 'Crkvu istinski upoznaje onaj tko je voli'
[ 10.2.2018. ] Završila zasjedanja Druge sinode
[ 9.2.2018. ] Akademija u čast bl. A. Stepinca održana u Zagrebu
[ 8.2.2018. ] Važno je izgrađivati kršćansku nutrinu!
[ 7.2.2018. ] Novi ravnatelj i urednik o HKM-u
[ 6.2.2018. ] 'Molitveni doručak' Sisačke biskupije
[ 3.2.2018. ] Proslava svetkovine sv. Vlaha u Dubrovniku
[ 2.2.2018. ] Karitativno djelovanje redovničkih zajednica
[ 2.2.2018. ] Svijećnica - Dan posvećenog života
[ 31.1.2018. ] Poruka za Dan života: Majčinstvo 'junačko djelo'
[ 30.1.2018. ] Siniša Kovačić - glavni urednik HKM-a
 
 
Sveti Donat
Posebno ga časte Zadrani, jer se njegove moći nalaze u katedrali Sv. Stošije.
Detaljan pregled članka
 
Isuse pomozi mi da se dobro uštimam
Autor: fra Josip Vlašić
Detaljan pregled članka

Na web stranicama HKR-a najčeše
čitam vijesti
preslušavam program iz Arhiva
pretražujem raspored programa
slušam program "uživo"
čitam najave emisija
tražim kontakt informacije
Pregled statistike ankete