U Katekizmu Katoličke Crkve čitamo: 'U skladu s čovjekovom društvenom naravi, dobro svakoga nužno je u vezi s općim dobrom.' Vidimo kako nam i Crkva preko svoga Učiteljstva poručuje da smo kao osobe, da bismo ostvarili i život svoj ispunili u svoj njegovoj punini djece Božje, upućeni jedni na druge. I to je samo po sebi razumljivo.
No, dragi prijatelji, nameće nam se pitanje jesmo li mi uistinu upućeni jedni na druge? Radimo li kao osoba, kao pojedinac, s jedne strane, a u isto vrijeme i kao dio toga istoga društva – naše zajednice: obiteljske, poslovne, župne, uistinu na tome da to zajedništvo u ljubavi i ostvarimo? Nažalost, zaključujemo, što iz vlastitog, što iz primjera ljudi pokraj nas, naše zajedništvo je narušeno. Naši ljudski odnosi su poljuljani. Kao da je karakteristika kojom bi smo opisali naše živote: nezadovoljstvo.
To nezadovoljstvo koje se očituje u našim svakodnevnim situacijama. Nezadovoljstvo čiji je korijen u manjku međusobne ljubavi, ali i u patnji i nepravdi koju vrlo često osjećamo na vlastitoj koži. I to od najranijih dana. Nepravde, svakodnevna podmetanja, ogovaranja, klevete dio su naše ljudske stvarnosti koju proživljavamo. No, kako ja kao čovjek reagiram na toliku nepravdu, na ne baš časno djelo svoga bližnjega? Često pogođeni tim manjkom ljubavi prema nama samima, u nama se rađa osjećaj gorčine, srdžbe, želje za osvetom. Uzvratiti istom, ili još većom mjerom, kao da postaje naš program u tom trenutku. Kao da želimo tuđom patnjom opravdati svoju.
No, bi li Isus tako učinio? Želi li on da ja kao dijete Božje, kao njegova najvrednija svojina, kao prijatelj Njegov, kao onaj koji nakalamljen na Njega, živim na taj način? Poznata nam je već iz Staroga zavjeta zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjemu. No, Isus, kako slušamo u današnjem evanđelju, taj poziv na ljubav želi produbiti. Daje nam odgovore na sva naša pitanja, na sve naše nepravde koje smo doživjeli.
I dok nam odzvanjaju njegove riječi: 'Ne opirite se zlu, tko te udari po desnom obrazu okreni mu drugi, tko te moli podaj mu….' Možda nam i odzvanjaju riječi: Tvrd je ovo govor! No, iako zahtjevan, nije nemoguć! Upućen je svima nama za sva vremena u vijeke! Krist od nas traži da presložimo svoj život. Da na nepravdu odgovorimo pravdom, na laž istinom, na zlo dobrim, na uvredu i nasilje praštanjem, dobrotom i milosrđem. Sve je to naša druga strana obraza. Traži da pođemo milju više! Da ne ostanemo u toj kaljuži blata gorčine i osvete, već da se izdignemo od nje.
No, kako to ostvariti? Sami vrlo teško. No, sa Isusom Kristom sve nam je moguće! Sve možemo u Onome tko nas jača! Na nama je dopustiti da Isus zavlada u našemu srcu,da gledamo svijet njegovim očima. I tek kad odgovorimo na ovaj njegov poziv shvatit ćemo da sve nepravde, mržnje i netrpeljivosti među ljudima nestat će jer smo dopustili biti dirnuti u srce, ali smo u isto vrijeme i mi svojim srcem koje je prijestolje Boga Svemogućega, dodirnuli srce bližnjega Kristovim dodirom.
I danas svima koji su se već odlučili na ovakav radikalan Kristov poziv i žive ga ili koji se dvoume oko istoga jer su još odviše svjetski, upućujem Isusove riječi: 'Blaženi koji ovako žive, jer njihovo je Kraljevstvo nebesko!' Poslušajmo Kristov poziv i prihvatimo ga, jer već od sada može za sve nas započeti milosno vrijeme, vrijeme spasa.
Misna čitanja
