Pripremio: fra Anđelko Rakhel ČITANJA:

Iz 6,1-8
Ps 93
Mt 10,24-33

U današnjem prvom čitanju prorok Izaija izvješćuje o svom pozivu za proroka. Sam Bog dao mu je naređenje. Poziv se ostvaruje kroz tri stupnja. Najprije Izaija spoznaje Boga kao svetoga, koji je nedokučiv. U viđenju vidi serafe koji kliču: 'Svet! Svet! Svet! Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!' Promatrajući Slavu Gospodnju on spoznaje svoju grešnost, malenost, nedostojnost: 'Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana.' I jedan od serafa uzima žeravu sa žrtvenika i dotiče se njegovih usana.' I govori: 'Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten'. Prorok je 'usta' Jahvina. Slično čitamo i kod proroka Jeremije. 'Žerava' pročišćuje, briše krivice i grijehe, posvećuje.

Božja svetost traži od čovjeka da bude odijeljen od svega profanog, očišćen od grijeha, posvećen i dionik Božje svetosti. Nakon ispovijesti grijeha, Bog Izaiju, svoga proroka čisti i posvećuje. Tako je on pripremljen za poslanje koje mu Gospodin upućuje: 'Koga da pošaljem? I tko će nam poći?' Ja rekoh: 'Evo me, mene pošalji!' Na Božji poziv Mojsije je oklijevao: 'Oprosti, Gospodine! Ja nikad nisam bio čovjek rječit... Ja sam u govoru spor, a na jeziku težak.' Slično oklijeva i prorok Jeremija: 'Ah, Gospode Jahve, gle, ja na umijem govoriti, dijete sam.' Izaija, naprotiv, odgovara spremnošću Abrahama.

Ovdje se govori vrlo jednostavno o posebnom doživljavanju Boga. Bog je za njega stvarnost. Odsada on zna da ga je neshvatljivi i nedokučivi Bog uzeo u službu. U isto vrijeme on je solidaran sa svojim narodom. On ga ljubi ali mu ipak mora naviještati teške riječi.

Današnje evanđelje pokazuje Isusove učenike kao one koji slijede sudbinu svoga Učitelja. To im Isus proriče: 'Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar.' Ove Isusove riječi pokazuju kako je njegov život bio služenje, jer ih u Ivanovu evanđelju izgovara nakon što je apostolima oprao noge. To mora biti i život njegovih učenika.
Nakon ovih riječi nadovezuje se tri puta Isusov poziv: 'Ne bojte se!' U običnom životu čovjek se boji da bi se moglo saznati ono što je tajno rečeno. Isus govori suprotno: Što sam vam rekao, mora biti i bit će javno spoznato. Samo tako moje i vaše poslanje postiže svoju svrhu. 'Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo. ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu.' Istina, mi stavljamo na kocku svoj život, ali ni to ne smije biti razlog straha. Ne treba se bojati tjelesne smrti nego smrti duše. O životu i smrti konačno ne odlučuje nikakav ljudski sudac. O tome će se odlučiti 'pred Ocem koji je na nebesima'. Isus će sam za svoje učenike nastupiti kao svjedok i branitelj. To pokazuje da su učenici pod posebnom Božjom brigom i zaštitom. To Isus osvjetljuje slikom vrapca. Govori da su im i sve vlasi na glavi izbrojene. Bog na sve pazi, za sve se brine. I zato i treći: 'Ne bojte se! Vredniji ste od mnogo vrabaca.'

Današnje evanđelje završava riječima: 'Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.' 'Priznati' znači ispovjediti Raspetoga Gospodinom, da je umro i uskrsnuo, da je Gospodar smrti i života; priznati ono što je Bog učinio u Isusu Kristu za spas ljudi. To znači pripadati Božjoj obitelji: svjedočiti pred ljudima Krista, koji je postao naš brat u kome imamo Oca na nebesima. A tko ga se odreče, taj se sam isključuje iz bratstva Isusova i ne priznaje više svojim Ocem Oca nebeskoga, isključuje se iz njegova očinstva. Ne dao Gospodin da se to ikome od nas, koji smo postali po krštenju djeca Božja, dogodi!