Pripremio: fra Martin Jaković

ČITANJA:

Iz 7,1-9
Ps 48
Mt 11,20-24

Poštovani prijatelji HKR-a, pozdravljam vas i ovog jutra u kojem razmatramo Božju riječ koja donosi osvježenje u naš svakodnevni život. Izvucimo i danas ono najvažnije iz Božje riječi i primijenimo je u svom ponašanju i djelovanju.

Matej nam piše kako Isus nakon nekog vremena propovijedanja i javnog nastupanja pravi reviziju toga razdoblja. Isus čini refleksiju o tome kakav je bio odjek Njegova propovijedanja. On nije nekakav bezbrižni lutalica kojemu je do toga da ljude zabavi i da stekne njihovu popularnost. Nije poput nemirnih i nestalnih zanesenjaka koji pjevaju okolo pjesme o varavoj ljubavi. Takvih je uvijek bilo puno.

Isusov je nastup nešto drugo. Njegov je nastup važan za čovječanstvo. Njegova ljubav prema Ocu i čovjeku ozbiljna je stvarnost i stalo mu je da to ljudi shvate. Došao je iz vječnosti u našu vremenitost. U svojoj besmrtnosti prihvatio je našu smrtnost. Bog je, a rodio se kao čovjek. Iz svoje svemoći ušao je u našu nemoć. Sve je to učinio iz beskrajne ljubavi prema nama. Njegova ljubav nije varava i nestalna kao što je naša. Zato traži od ljudi da ozbiljno zauzmu stajalište prema svemu što čini za njih.

Korozain, Betsaida i Kafarnaum bili su raskošni gradovi u široj okolici Genezaretskog jezera. Isus se često zadržavao u tim gradovima, naviještao im svoj nauk i učinio nekoliko čudesa. Nasuprot njima spominje Isus tri grada koji su za Židove bili leglo poganstva i pokvarenosti: Tir, Sidon i Sodomu. Dok se o prvo spomenutim gradovima širio dobar glas, Isusu je smetala nemarnost i hladnoća s kojom su ga prihvaćali.

Zato u pismima piše: 'Da si barem hladan ili vruć, a ovako si mlak i zato ću te izbaciti iz svojih usta.' Time se najavljuje budući razvoj događaja. Židovi ne prihvaćaju radosnu vijest koja im je namijenjena. Prihvatit će je pogani, prema židovskom mišljenju grješnici koji ne zavrjeđuju Božju dobrotu. Isus prekorava gradove u kojima se dogodilo najviše njegovih čudesa, a oni se ne obratiše.

Čudesa su kao bogojavljenje, djelovanje Duha, pobjeda nad sotonom, Božje milosrđe kojim prima izgubljene da ih uvede u Očev dom. Čudesa su propovijed i djelo, nose u sebi toliku snagu da mogu obratiti i gradove okorjele u zlu. Evanđeoski tekst današnjega dana kaže: 'Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi, ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.' Proroštvo se ostvarilo. Ova tri galilejska grada pala su u zaborav i nije se znalo ni za njihov položaj. Ovo je zbiljno upozorenje svakomu od nas koji mislimo da smo pravi i besprijekorni vjernici.

Trajno se treba pitati: kako slušam Božju riječ i kako je prakticiram? Jesam li se zatvorio u neke svoje principe i stavove i tako stvorio svoju religioznost i vjeru po svojim mjerilima? Isusova riječ uvijek je mjera i pravilo za moj život. Na konačnom Sudu lakše će biti onima koji se nisu imali prilike susresti s Isusovom riječi i nitko ih nije pravo poučio o moralnosti života i o razornosti zla nego onima koji su imali priliku sve čuti, ali se nisu istinski susreli s Božjom riječi. Isus stavlja na istu razinu poganske i izraelske gradove. Traži osobni odgovor na Božju riječ i djelo.

Što je veća milost koju čovjek prima, veća je i odgovornost. Potaknuti riječju Božjom, dopustimo Gospodinu da nas preobrazi u dubini našega bića. Budimo svjesni da sreća i nesreća rastu iz našeg unutarnjeg raspoloženja. Usmjerimo svoje misli na sunčanu stranu. Ne dopustimo da našom nutrinom gospodare mračni osjećaji i strasti. Obnovimo se otkrivajući pravi smisao Božje riječi. Otvorimo širom sve prozore svojega srca za fantastičnu snagu Duha Božjega. Duh Božji će se prikloniti našem siromaštvu i nevolji svojom silnom ljubavi, radošću, dobrotom i neshvatljivo divnom srećom.

Ljudi trebaju Boga više nego što misle. Ali Boga moraš doživjeti, iskusiti. To se ne postiže beživotnim knjigama. Treba se smiriti, moliti, nešto napustiti. U prisnom odnosu s Bogom dobit ćeš druge oči za stvari i svakoga jutra novo srce. Gospodin želi u našim djelima i riječima otkriti svjedočanstvo kršćanske ljubavi. Prihvatimo taj izazov i već danas potvrdimo svoju vjernost Bogu koji nas ljubi i vodi putem spasenja.

U tome neka nam pomogne zagovor Majke Božje Bistričke koju danas slavimo i koja nam prva daje svjedočanstvo ljubavi kojom gradimo put spasenja za sebe i bližnje.