Pripremio: fra Martin Jaković

ČITANJA:

Iz 10,5-7.13-16
Ps 94
Mt 11,25-27

Današnji evanđeoski odlomak otkriva nam sinovstvo Isusa Krista, Sina Božjega i njegov odnos s Ocem. U božanskom očinstvu sažeto je sve što se može reći o odnosu Boga i čovjeka.

Ovaj se odlomak nadovezuje na jučerašnji. Bogati i samosvjesni stanovnici sela i gradova uz Genezaretsko jezero nemaju ni vremena ni volje saslušati Isusa. Oni pripadaju ljudima koje Isus naziva mudrima i razumnima i kojima zbog toga kraljevstvo Božje ostaje prikriveno. Ništa zato, Isus će se otkriti malenima, ljudima koji su ga spremni prihvatiti. Nisu nadareni znanjem, bogatstvom i drugim prednostima koje imaju svoju cijenu u ljudskim očima, ali ne i glede Isusove objave.

Isus smjera i na one koji tvrde da im On nije potreban, budući da svoje odnose s Bogom uređuju sami. Varaju se. Ocu je moguće doći samo po Isusu, Otac se jedino po Isusu objavljuje ljudima. Isus je spreman objaviti se svakome, budući da je došao radi čovjekova spasenja. Kome će se objaviti, a kome neće, to ovisi prije svega o nama, o tome koliko smo spremni otvoriti se Njegovoj objavi, ili ćemo se pred njom zatvoriti. Znamo da je Isus svoje učenike učio moliti. Tako smo i mi naučili njegovu molitvu Očenaša. Doživljavati u svojoj molitvi Boga kao Oca, ali ujedno i kao Gospodara svega, može samo iskreno dijete koje u Njega ima povjerenja i koje Ga iznad svega poštuje.

Bog je uistinu naš Otac. On je svemogući Otac. Kad bismo si tu istinu vjere dnevno posvješćivali, onda bi mnogi naši strahovi nestali. Kad bismo u to vjerovali, onda se ne bismo trebali bojati nikakvih sila zla koje nas okružuju. Kad bismo istinski to razumjeli i odavno u to vjerovali, onda nam ne bi trebali nikakvi drugi surogati za koje se hvatamo u svojoj nutarnjoj religioznosti i malovjernosti. Isus zahvaljuje svojem Ocu što gleda na malene i ponizne. Njima se objavljuje i preko njih obznanjuje ono što želi svijetu reći. Njegovim su učenicima objavljena otajstva Kraljevstva. Naprotiv, to ostaje skriveno farizejima, pismoznancima, mudrima i umnima koji su umišljeni i oholi.

Isus je izabrao svoje učenike između malenih, jednostavnih i običnih ljudi. Isus je jedina Istina i samo u njemu upoznajemo Oca, samo u Isusu postajemo sinovi Božji i dionici božanskog života. Ulazeći u svijet, Isus je rekao: 'Evo dolazim, Bože, vršiti volju tvoju!' Tako se svidjelo Ocu jer je to za naše dobro. Nije isto kad i mi činimo nešto što nam se sviđa. Za nas to uglavnom znači ispunjavati neke naše prohtjeve premda se to drugima ne sviđa, a može ih se i povrijediti. Nažalost, uglavnom mislimo da je dobro ono što meni odgovara. To je kriterij u našem životu. Neuspjesi nas ne smiju smesti. I oni su u Božjem planu. Stoga i mi ponavljajmo s Isusom: 'Slavim te, Oče!', sigurni da smo u dobrim rukama.

U svojoj molitvi Isus nam otkriva povezanost između sebe i Oca i njihovo međusobno poznavanje. Nije lako Boga spoznati. Nitko ga nije vidio doli Sin. Bog je misterij u koji možemo ulaziti samo uz pomoć njegove milosti. Trebamo dnevno moliti i razmišljati nad Božjom riječi da bismo primali više svjetla o Božjoj tajni. Ovdje nam na zemlji sve ostaje u zagonetki i gledanju kao u zrcalu dok jednoga dana ne prispijemo Ocu i ne budemo se gledali licem u lice.

Dragi prijatelju HKR-a! Budi uvijek i posvuda oruđe mira! Donesi ljubav gdje je mržnja; radost gdje je tjeskobna zabrinutost; nadu gdje je očaj; svjetlo gdje je tama. Što vrijedi sve razoružanje ako ne izmijenimo sebe, ako ne stvorimo mir u svojem srcu, mir s Bogom i sa svim ljudima. Ljubite jedni druge iskreno i bez primisli. To je jedini put do istinskog mira. Ovim lijepim poticajima želimo Božju riječ usaditi u svoj život. Gospodin nas i danas želi vidjeti radosne, pune dobrog raspoloženja koje će ljudima ukazati na Krista koji nas je učinio svojim učenicima.

Naša malenost neka se pokaže u poniznom služenju braći ljudima iz prevelike ljubavi koja nas je učinila baštinicima neba. Gradimo svijet mudrošću i snagom Duha Božjega koji jedini obnavlja lice zemlje. Neka vam je blagoslovljen dan koji upravo započinje!