Pripremio: fra Martin Jaković

ČITANJA:

Iz 38,1-8.21-22
Iz 38,10-11.12.16
Mt 12,1-8

U raznim odlomcima proročkih knjiga čitali smo kako su prekoravali kraljeve koji su loše vladali. Ezekija je slovio kao jedan od najsposobnijih i najbogobojaznijih vladara u judejskom kraljevstvu. Mnogo je dobra učinio i mnogo je toga imao u planu, ali će smrtonosna bolest, po svemu sudeći, uništiti sve lijepe planove. Shrvan tom nevoljom, obratio se u svojoj molitvi Bogu. I nije bilo uzalud. Bog mu je po proroku obećao još petnaest godina života.

Evanđeoski tekst govori nam o Isusu koji je na putu sa svojim učenicima. Subota je. Dijelom toga puta prolazili su kroz usjeve i žitna polja. Bili su gladni pa su usput ublažili glad trgajući klasje i grickajući zrna. To im je Mojsijev zakon dopuštao. Čini se da su neki posebno subotom pratili i promatrali Isusa. Nisu Ga pratili da bi nešto naučili od Njega ili da bi Mu zahvalili na primljenim dobrima. Pratili su Ga da bi Mu mogli prigovoriti i pozvati Ga na odgovornost. U ovoj situaciji nisu Mu prigovarali zbog toga što Njegovi učenici trgaju klasje, nego zato što to čine u subotu. Upravo su oni donijeli mnoštvo zabrana koje je trebalo poštivati subotom.

Isus je stao na stranu svojih učenika. Ne želi braniti zakon samo zato što ga je netko donio po svom nahođenju, nego ga tumači razborito. Donosi im primjer iz vremena kralja Davida koji je sa svojim pratiocima u Hramu pojeo kruh određen samo svećenicima. Isus kaže da je postupio ispravno jer je u tom trenutku bilo važnije pomoći gladnima, nego poštivati kultni zakon. Svećenici u hramu isto tako subotom vrše različite poslove koji su zabranjeni, ali moraju ih činiti da bi pripremili bogoštovlje. I nitko od toga ne pravi problem, jer je to tako potrebno i sasvim normalno. Isusu im na kraju citira i proroka Hošeu, želeći time reći da je Bogu draži njihov nutarnji stav srca nego vanjski pokornički čini.

Kad je na kraju rekao da je među njima 'veće od Hrama' i da je 'Sin Čovječji gospodar subote', silno je iznenadio farizeje. Time im je samo htio otvoriti oči da shvate kako su čovjekovi čini i geste toliko vrijedni koliko u sebi imaju ljubavi i duha. I još nešto vrlo važno: Isus ima vlast nad onim što je čovjek uspostavio, makar to bilo i ozakonjeno. Prema Isusu se moraju ravnati svi naši zakoni. I mi stojimo pred Isusom. Pokušavamo razumjeti što nam želi reći. On ima puno pravo tumačiti, ako treba i ukoriti. Iz toga se rađa razumijevanje i novi zaokret u životu.

Dragi prijatelju! Bog te gleda onakvog kakav jesi. On te zove po imenu. Razumije te i vidi onako kako te stvorio. Poznaje tvoje osjećaje i misli, tvoje sposobnosti i želje, tvoju snagu i slabost. Vidi te u danima radosti i u danima žalosti. On suosjeća s tobom u tvojim nadanjima i u tvojim kušnjama. Sudjeluje u tvojim tjeskobama i sjećanjima, u usponima i padovima tvoga duha. On te grli i nosi na svojim ramenima. Čita crte tvoga lica i kad se smiješe i kad su pune suza, kad pucaju od zdravlja ili venu od bolesti. On nježno gleda na tvoje ruke i tvoje noge. Sluša tvoj glas, kucanje tvoga srca, svaki tvoj dah. Ni ti sam sebe ne ljubiš više nego te On ljubi.

Činjenica da se Bog ponizio, pouka je čovjeku. Pouka koja potiče na svakidašnju molitvu. Svako jutro s novim danom treba ispražnjeno srce okupati suncem vjere u skrušenoj, poniznoj i iskrenoj molitvi. Nekoliko trenutaka, od srca k srcu, popričati sa svojim Bogom, započeti novi dan s Isusovim imenom na usnama. Što više uranjamo u molitvu, neki čudesan osjećaj prožima naše biće. Osjećaj smirenja koji prožima tijelo i duh. Nekako u isto vrijeme osjećamo se maleni, bijedni i žalosni zbog svojih grijeha kojima gazimo obećanje i odluku da nećemo više griješiti kako izgovaramo u sakramentu ispovijedi.

S druge strane, osjećamo se silno veliki, bogati i sretni zbog toga što nam je Isus oprostio i dao novu priliku. Položi, Isuse, i na moju glavu spasonosnu trnovu krunu, probodi moje srce kopljem svoje ljubavi da kuca i živi jedino za Tebe, da ljubi sve ljude, liječi im rane, privodi ih k Tebi. Ovom molitvom nastavimo svoj put prema radnom mjestu, svojoj obitelji, prema bližnjima i sebi. Gospodin će dati da ovo razmišljanje probudi u nama sliku dobroga i milosrdnoga Boga.

Ljepota stvorenja koje živi u ljubavi Boga koji stvara, posvećuje i spašava, ljepota je kršćanina koji s Bogom započinje novi dan i svjedoči dobrotom i ljubavlju. Vjerujem da tu ljepotu želimo otkriti u sebi i bližnjemu. Živimo postojano svoje poslanje. Gospodine, usliši nas!