Pripremio: p. Ante Šiško
ČITANJA:

Mih 7,14-20
Ps 85
Mt 12,46-50

Hvaljen Isus i Marija! Dobro vam jutro, dragi slušatelji!

Naš život ispunjen je riječima. Dovoljno je da se osvrnemo oko sebe te primijetimo koliko smo navezani na riječi koji nas okružuju. Kada se probudimo, možda uključimo radio te poslušamo vijesti. U vijestima nam se daruju riječi koji uglavnom imaju informativni karakter. Poslušamo te riječi i nekako brzo zaboravimo ono što smo upravo čuli.

Potom krenemo u novi dan i onda nam priđe netko od bližnjih, primjerice majka ili otac, pa nam kažu: 'Sine, obuci se lijepo... ne zaboravi se svratiti toj osobi i zahvaliti... pomoli se dragom Bogu na tom mjestu...' i tomu slične riječi. Njihove riječi imaju novu kvalitetu jer ne samo da nas informiraju, one nas i formiraju, odgajaju kao osobe.

Treća vrsta riječi koja nam je darovana jest Božja riječ, Božja riječ koju smo upravo čuli u današnjem Matejevom evanđelju i za koju se nadam da još uvijek odzvanja i u tvome i u mome srcu. Ta Božja riječ ima jednu posebnu snagu u sebi, jer ne samo da nas želi informirati o Stvoritelju i odgajati nas, tj. formirati kao njegova ljubljena stvorenja, nego želi svakoga od nas trans-formirati, iznutra promijeniti i vratiti nas izvorima koji je Bog sam.

U današnjem odlomku Matejevog evanđelja Gospodin nastavlja naviještati Radosnu vijest Kraljevstva Božjega. Njegova Riječ ne samo da privlači mnoštvo, nego svojom oštrinom iznenađuje sve nazočne: 'Tko je majka moja, tko li braća moja?' Svi prisutni itekako znaju da je riječ o Isusovoj majci koja stoji vani i koja traži da Ga susretne zajedno s njegovim bratićima po krvi.

Gospodinova gesta i riječi: 'Evo, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka' ne žele pokazati da on ne prihvaća svoju vlastitu obitelj ili pak, ne daj Bože, da je prezire. Koliko li je samo Isus ljubio svoju majku! Ne, Krist želi tom gestom i tim riječima objaviti ljudima kvalitetu one povezanosti koje On ima sa svima koji Njega nasljeduju, sa svojim učenicima.

Učenik u nasljedovanju Krista na neki način postaje 'roditelj'. Ovdje se više ne radi o onom slijepom odnosu u kojem je sluga podložan svome gospodaru. Hodeći za Kristom, mi postajemo članovi božanske obitelji, u kojoj smo svi braća i sestre, poput Njegove majke. Dakle, nije više bitno krvno srodstvo, status i položaj koji imamo u društvu.

Temeljna karakteristika učenika trebala bi biti 'znati dobro čuti i prepoznavati Riječ Božju, prakticirajući je u svakodnevnici i samim time vršiti volju Oca našega'. Primjer za to je upravo Marija, Kristova Majka i majka sviju nas. Na početku ovoga dana stavimo se pod njezine skute, moleći njezin moćni majčinski zagovor u vršenju Očeve volje.