Pripremio: Janko Lulić
ČITANJA:

Sir 44,1.10-15
Pnz 32,18-21
Mt 13,16-17

Dobro vam jutro, dragi prijatelji Hrvatskoga katoličkog radija! Sve vas ovoga jutra srdačno pozdravljam, želeći vam mir i svako dobro! Na današnji dan Crkva se spominje sv. Joakima i Ane. Prema pradavnoj predaji koja je nastala već u 2. stoljeću, tako su se nazivali roditelji blažene Djevice Marije. Štovanje sv. Ane na Istoku se proširilo već u 6. stoljeću, a na Zapadu u 10. stoljeću. U novije vrijeme proširilo se i štovanje svetoga Joakima.

Nakon ovog uvoda u današnje promišljanje koji nam je povijesno približio početke današnjeg spomendana, dolazimo pred poruku živoga Boga koji nas poučava po svojoj riječi, živoj i istinitoj. Po onoj Riječi koja je tijelom postala i odlučila dijeliti s čovjekom sve njegove patnje, boli, teškoće, ali i radosti.

Slušajući današnji odlomak prvoga čitanja knjige Sirahove, možemo čuti kako sveti pisac progovara pohvalne riječi za prethodne naraštaje koji su svojim pobožnim životom ostavili svojim potomcima primjer pravog nasljedovanja Božjih zapovijedi, te svjedočanstvo uzornoga života. No, Sirah pohvaljuje i mlade naraštaje koji su kako kaže 'vjerno držali zavjeta i potomstvo njihovo, zbog njih'. Ono što ostaje posebno upečatljivo u ovome tekstu je isticanje dobrih djela predaka koja se ne zaboravljaju.

Djela. Ona oblikuju čovjeka i njegovu vjeru, ali imaju i veliki utjecaj na druge. Nadalje, djela su ona koja privlače pozornost drugih, bilo kroz likovno ili glazbeno izražavanje, ili kroz intelektualni i tehnološki napredak. I sam Bog nas je djelom, konkretnim činom, zainteresirao za sebe. Ne želeći ostati samo pisana riječ starozavjetne naravne objave, On toj istoj Riječi daje Duha života, te ona postaje tijelo, a primjer kojim ona privlači je znak križa, znak bezuvjetne ljubavi koja ne poznaje naše ljudske računice; ljubavi koja se daruje za svakoga čovjeka. Možda iz ove perspektive nekako jasnije možemo shvatiti današnji spomendan. Upravo nas život i poziv blažene Djevice Marije, upućuje na svet život njezinih roditelja, na njihovu poslušnost Božjim zapovijedima.

Iz njezinog primjera zaključujemo kako nas ponovno privlači konkretno djelo; djelo odlučnosti i povjerenja u Božju providnost i dobrotu koje je Marija, kao pobožna djevojka svoga naroda, zasigurno ponijela iz svojeg obiteljskog okruženja. Slušajući nadalje tekst današnjeg evanđeoskog odlomka čujemo kako Isus govori svojim učenicima: 'Blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju!'

Isus tim riječima želi svojim učenicima ukazati na milost trenutka kojega su tada proživljavali, ali i kojega danas mi kao Njegovi nasljedovatelji proživljavamo. Njegov poticaj ne zastaje samo na tjelesnom osjetu sluha i vida, već na potrebu otvaranja očiju i ušiju našega srca i duše, našega života. Tek kada otvorimo svoje duhove oči možemo shvatiti ono što Bog traži od nas. Vjera pojedinca ili zajednice ne može biti podvrgnuta znanstvenim istraživanjima, jer ih ona nadilazi. Vjera je životni stav, opredjeljenje, nešto što čovjek može prihvatiti ili odbaciti. Ona se živi riječju, ali ponajviše djelima.

Ispravan pristup u dokazivanju Božje prisutnosti u današnjem svijetu je u djelu služenja. Na takav način kršćanin današnjice postaje kristolik. Konkretna djela ljubavi, praštanja, razumijevanja, vedrine otkrivaju Božju blizinu čovjeku. Isus govori svojim učenicima kako je mnogim pravednicima i prorocima bilo nemoguće biti u neposrednoj Božjoj blizini kao što su oni. Time im ne želi isticati privilegiju, već posvjestiti koliko je Bogu stalo do čovjeka.

Bog nam to pokazuje konkretnim činom, kada odlučuje postati čovjekom, nama u svemu jednak osim u grijehu, kada polaže svoj život na križ za nas ljude da nas oslobodi robovanja grijehu, te kada želi ostati trajno među nama prisutan u sakramentima, naročito u euharistiji. Kao uzor nam ostavlja svoju majku Mariju, koja je svojom riječju 'Neka mi bude' pokazala kako se uz Gospodina treba pristajati nepodijeljena srca. Njezina odlučnost, svetost i hrabrost govore nam i o veličini njezinih roditelja, svetih Joakima i Ane.

I mi smo, dragi prijatelji, pozvani svjedočiti svojim životom Božju veličinu i zauzetost za čovjeka. Ovaj poticaj neka nam svima bude životno usmjerenje za naše svakodnevno djelovanje. U tim mislima neka vas čuva i prati obilje Božjega blagoslova i moćni zagovor svetih Joakima i Ane, roditelja naše nebeske Majke Marije!