Pripremio: Janko Lulić
ČITANJA:

Jr 14,17-22
Ps 79
Mt 13,36-43

Dobro vam jutro, dragi prijatelji Hrvatskoga katoličkog radija! Radujem se što i ovoga jutra mogu zajedno s vama podijeliti radost slušanja Božje Riječi. Bog nas po svojoj riječi želi potaknuti kako u današnjem vremenu živjeti ono što On od nas traži. Po svojoj Riječi, On nas hrabri i potiče, ali i ponekad iznenađuje.

Slušajući današnje prvo čitanje proroka Jeremije, možemo čuti tužan ton prorokova glasa. Prorok u svojem okruženju nailazi na tugu, bol i patnju svoga naroda. Dolazi pred mnoštvo pitanja na koja čak ni svećenici ni proroci ne znaju odgovora, štoviše i sami lutaju po zemlji (Jr 14,18). U iskustvu takvih teškoća, prorok postavlja pitanja samome Bogu tražeći razloge patnje i boli svoga naroda. Opravdano je postaviti pitanje: je li uzrok tolikoj patnji Božja odsutnost ili pak udaljavanje čovjeka od Boga?

Vjerujem, dragi prijatelji, da je problem ipak u nama ljudima. U nama se pojavljuje on težnja da budemo potpuno slobodni, da u potpunosti odlučujemo o svome životu, kratko rečeno dovodimo se u napast da želimo postati gospodari vlastitoga života. Svaki autoritet nam postaje neprijatelj, pa čak i u samome Bogu vidimo takoreći prijetnju našoj 'ljudskoj slobodi'.

I dok tako uporno tjeramo pravdu na svoj mlin, težeći prema potpunoj slobodi bez Boga, ni ne primjećujemo koliko nas ta sloboda zapravo čini još većim robovima. Božja logika se uvelike razlikuje od naše ljudske, jer Bog i kroz teške situacije želi oblikovati čovjeka. Ne ostavlja ga nikada samoga, nego upravo suprotno, kroz teške situacije i kušnje postajemo Bogu najbliži.

Kada se u takvim situacijama nađemo pred pitanjem: 'A gdje je sada Bog?' Zastanimo na trenutak, razmislimo i zapitajmo se drugo pitanje: 'A je li ga uopće i bilo u mome životu?' i 'Jesam li mu svojim ponašanjem jasno rekao da za Njega u mome životu nema mjesta?' Tek tada nam može postati jasno da je mlakost i nestalnost zapravo ljudski nedostatak, a ne svezanost Božjih ruku.

Kao što rekoh, Božja logika je hod sasvim suprotnom stranom od naše. Ona je logika bezgraničnog povjerenja i ljubavi u kojima čovjek nerijetko posustaje i odvaguje. No, na kraju toga hoda dolazi blagoslov i sigurnost koju nam je Bog po svome Sinu Isusu Kristu i dao. Problem sa kojim se suočavaju učenici u današnjem evanđeoskom odlomku, zasigurno je problem s kojim se i danas nerijetko susrećemo. Naime, oni traže Isusa da im protumači prispodobu o kukolju na njivi koju je On tumačio mnoštvu. Isus tada strpljivo, poput pravoga vjeroučitelja, objašnjava svojim učenicima dio po dio prispodobe.

Ono što je uvelike bitno naglasiti je upravo želja učenika da im On objasni prispodobu. Što nam to govori? Pa upravo to da je potrebno, rekli bismo današnjim, rječnikom, pokazati interes; interes za Boga i njegovu Riječ. Zato vjera jedino poznaje aktivnost, u slušanju i djelovanju, dok nas prividna riješenja i zadovoljstva guraju u kroničnu pasivnost u odnosu prema Bogu, ali i prema bližnjima.

Isus, iako vjerojatno iscrpljen od teškoga dana ispunjenog poučavanjem mnoštva, pronalazi potrebnu svježinu da objasni poruku prispodobe onima koji su mu najbliži, a to su njegovi učenici. I sami su se vjerojatno u tom trenutku našli pred mnoštvom pitanja, ali su zato bili odvažni i zatražili Isusa 'da im razjasni prispodobu' (Mt 13, 37).

Možemo primijetiti kako današnja Božja Riječ poziva na ohrabrenje da se i u teškim situacijama i kušnjama obraćamo našem nebeskom Ocu koji nas nikad ne napušta, jer mi smo ti koji se svojevoljno ponekad odmičemo od Njega. Nadalje, On za nas uvijek ima vremena, iako možda na trenutak nam se čini da nas On ne čuje i ne vidi u našim problemima. Tamo gdje naša ruka ostaje kratka On pruža svoju.

Završavajući današnje razmatranje, te potaknut prethodnom misli, postavljam jedno pitanje svima nama: 'Koliko vremena posvećujem Bogu?' Odgovor na ovo pitanje uputit će nas na našu odsutnost iz Božje blizine, jer nemoguće je ostvariti kontakt ako ne postoji komunikacija, a kao što znamo, Bog je uvijek prisutan i strpljivo čeka na nas poput milosrdnog Oca.

U tim mislima neka vam je ispunjen ovaj dan, a primjer strpljivosti našega Spasitelja Isusa Krista neka ispuni naša srca te mognemo lakše shvatiti poruku Njegove Riječi koja nas trajno hrabri i jača na našem životnom putu!