Pripremio: Janko Lulić
ČITANJA:

Jr 15,10.16-21
Ps 59
Mt 13,44-46

Dobro vam jutro, dragi prijatelji Hrvatskoga katoličkog radija! Sve vas i ovoga jutra srdačno pozdravljam radujući se našem zajedničkom susretu s Božjom Riječi koja ostaje aktualna za svako vrijeme!

Crkva danas pred nas stavlja jedan naizgled kratak, ali upečatljiv evanđeoski odlomak. Isus ponovno poučava mnoštvo u prispodobama, uzimajući tako slike iz svakodnevnog života da bi narod lakše mogao shvatiti i dokučiti veličinu i blizinu Kraljevstva Božjega. Ovoga puta Isus prispodobljuje Kraljevstvo Božje blagu skrivenom na njivi, te lijepom biserju.

U prvoj slici Isus tumači kako čovjek koji pronađe skriveno blago na njivi prodaje sve što je ima da bi mogao kupiti tu njivu. Štoviše, Isus ističe kako je taj čovjek sav radostan što sve može prodati zbog blaga koje je skriveno na njivi. Naravno, Isus ovdje upotrebljava slikoviti prikaz, no upravo tim riječima On svoje tadašnje slušatelje, ali i nas danas, poziva na nešto novo. Prije svega da bi mogao pronaći blago koje je skriveno na njivi, ovaj je čovjek morao tražiti, uložiti i vlastiti trud.

I u današnje bi vrijeme Isus zasigurno ispričao jednaku priču, možda na drugačiji način sa drugačijim primjerom, ali u svakom slučaju s istom porukom. On nas poziva da tražimo, drugim riječima, da molimo. Moleći, mi zapravo tražimo ono jedino blago koje može ispuniti naše srce i učiniti nas radosnima, a to je sam Bog. Koliko ćemo dugo tražiti, to ponajviše ovisi o nama. Znamo da molitva izražava jednu određenu trajnost i strpljivost po kojima dobivamo snagu za naš duhovni život.

No, naša molitva ne smije ostati samo recitiranje naučenih formula, već naš unutarnji stav, koji nas potiče i na konkretna djela ljubavi prema bližnjemu. Nekako mi u misli dolaze primjeri brojnih misionara koji su upravo tako radeći i moleći pronašli to blago skriveno na njivi. Bili su radosni što su sve svoje snage mogli uložiti da bi pomagali drugima u njihovim poteškoćama. Iako materijalno siromašni, pronašli su svoje blago, a to je smisao i nadu Kraljevstva Božjega.

Druga prispodoba govori nam o dragocjenom biseru kojega neki trgovac nakon dugog traganja pronalazi, prodaje sve što ima, te ga kupi. Dragocjenost ovoga bisera upućuje nas na dragocjenost pronalaska Boga u vlastitom životu. Vidimo kroz brojne primjere bogatih i slavnih ljudi da se novcem i ugledom ne može osigurati mir i sigurnost duha, te da materijalna dobra nikada ne smiju postati temeljni oslonac ljudskoga života, jer ona su tu da služe čovjeku, a ne da čovjek robuje njima.

Slušajući današnji evanđeoski odlomak, možemo lako zaključiti koliku važnost Isus stavlja na potrebu traženja Kraljevstva Božjega, ali i na vrijednost njegova pronalaska. Dok razmišljam o ovoj prispodobi, dolaze mi su misli riječi jedne pjesme koja kaže otprilike ovako: 'Tražite najprije Božje kraljevstvo i pravdu njegovu, i sve drugo bit će vam nadodano.' Onaj koji pronađe blago Kraljevstva Božjega dobiva i više od onoga koliko uistinu ima. Njegova vrijednost nije podložna ljudskim mjerilima, ona ih nadilazi, ali se stoga daruje čovjeku.

Upravo u činu darovanja vlastitoga života Isus otkriva vrijednost Kraljevstva Božjega kada nas svojom smrću i uskrsnućem otkupljuje. Bog nam je u svome Sinu pokazao put kojim nam je poći da bi pronašli to vrijedno blago, a na nama je da ga svojim život nasljedujemo. U tim mislima neka vas čuva i prati dobri Bog kamo god se danas uputili!