Hvaljen Isus i Marija! Dobro jutro, dragi prijatelji! Poslušajmo današnje evanđelje:
''Naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: 'Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: 'Sjedni mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!' Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?''
Kratko evanđelje danas, u kojem nam se ukazuje kako Isus pismoznancima i farizejima objašnjava da krivo tumače Pisma u pogledu Krista, Mesije koji ima doći. Isus se upušta u rasprave s njima i pokušava ispraviti sva ona kriva tumačenja Pisama koja su se s godinama uvriježila u narodu.
Kada govorimo o raspravama i pravilnim tumačenjima, ne možemo zaobići današnju društvenu situaciju, pogotovo, namjerno kažem nekakvo, javno mnijenje, koje nam isto tako nekako, a često puta i nikako pokušava objasniti i približiti probleme u Crkvi. Ne znam da li ste u zadnje vrijeme primijetili kako na televiziji sve rjeđe nastupaju istaknuti katolički profesori i teolozi. Sjećam se dok sam studirao kako se često znalo dogoditi da neki od mojih profesora sudjeluju u emisijama raznih sadržaja, od socioloških i psiholoških, preko ekonomskih, pa do političkih tema. I nije to bilo ništa čudno, jer na svaku ovu temu nadovezuje se načelo ispravnosti djelovanja, a tu uvijek dobro potkovani teolog ima što reći.
Međutim, negdje kroz godine izgubila se takva prisutnost Crkve na malim ekranima. U većinskoj katoličkoj zemlji svedeni smo na prijenos svete mise, kronologiju vjerskih zbivanja, objašnjavanja u par minuta nedjeljnih čitanja i evanđelja i to sve jedanput tjedno. Da, ne smijem zaboraviti i na velike minutaže u dnevnicima kada se dogodi nekakav 'skandal' u kojemu je Crkva sudjelovala kroz svoje svećenike ili vjernike. Netko bi rekao da smo sasvim dovoljno zastupljeni, netko bi možda htio pogledati malo više religioznog sadržaja na televiziji. Ja se opet nikako ne mogu oteti dojmu da nas više ne pozivaju jer uvijek govorimo istinu. A što možeš drugo govoriti kada govoriš o Bogu? A i kada se pozove netko od naših uglednih teologa ili vjernika, dobro se pobrinu da tamo nalete na čvrstu i jaku oporbu, izranjenu od nepodopština koje im je nanijela Crkva. Možda sam ja subjektivan, ali tako to meni izgleda na televiziji.
Nije mi ovdje zaista cilj nikoga napadati, ali pitam se s razlogom ima li u našoj javnosti zaista mjesta ravnopravnom dijalogu Crkve i društva koje se odavno prestalo nazivati kršćanskim? U evanđelju vidimo kako je Isus došao u hram i javno raspravljao sa svojim protivnicima. A gdje mi možemo doći i raspravljati javno sa protivnicima Krista? U društvu gdje bez razloga i dokaza možeš biti oblaćen preko noći na naslovnici svih novina, a demanti se objavi na predzadnjoj stranici u malome članku veličine slova fonta 10, teško je ravnopravno stati i raspravljati o Kristu. Zašto je tome tako?
Problem je u prevelikom naglašavanju negativnosti, stalnom isticanju grijeha pojedinaca i struktura, gdje se kod slušatelja i gledatelja stvara slika o općoj pokvarenosti društva, iz čega se kao prirodni obrambeni sustav rađa strah od ljudi i tih istih institucija. Iz straha proizlazi nepovjerenje, a to je već pomanjkanje vjere, zatim nade, a onda i ljubavi. Ipak, bivam utješen kada s oltara svake nedjelje vidim crkvu punu ljudi. Ma, ne daju se kršćani tako lako zastrašiti.
Misna čitanja
