Hvaljen Isus i Marija! Dobro jutro, dragi prijatelji! Poslušajmo današnje evanđelje:
''Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: 'Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.' Reče im Isus: 'Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.''
Današnje evanđelje, dragi prijatelji, objašnjava nam kako se ovaj zemaljski život koji živimo i onaj vječni život na koji nas poziva Isus Krist svojim uskrsnućem uvelike razlikuju. Vječni život s Bogom je nešto potpuno drugačije od svega što možemo iskusiti u ovome životu. Mi možemo samo pretpostavljati kako će to biti i izgledati, ali nitko sa sigurnošću ne može reći kakav je to osjećaj. Ostaje nam vjerovati Isusovoj riječi i da živimo tako da postignemo nagradu uskrsnuća.
Isus na kraju ovoga govora napominje kako Bog nije Bog mrtvih nego živih. Time potkrepljuje govor o uskrsnuću i tumači kako postoji život poslije zemaljskog života. Ali kada čujem kako je Jahve Bog živih, pomišljam i na još jednu paralelu koju možemo izvući iz tog izraza, a to je pomisao kako vjera obogaćuje čovjekov život. Naime, tko može danas reći da zaista živi svoj život, da ga udiše punim plućima? Da li onaj koji trči za novcima, slavom ili moći?
Izraz 'Jahve je Bog živi' možemo shvaćati u kontekstu da mi ljudi zaista počinjemo pravo živjeti tek kada upoznamo Boga i držimo se njegovih zapovijedi. To bi značilo da nam za pravi, istinski život treba vjera. Ona upotpunjuje čovjeka i daje smisao životu, smisao koji prelazi granice ovozemaljskog, tjelesnog, odnosno ljudskog. Ona upravlja čovjeka prema stvarima koje život veličaju, podržavaju i štite, a odvlači ga od ideja i postupaka koji su protivni životu. Zato je Jahve Bog živih. Čim ga prihvaćaš i vjeruješ, počinješ živjeti novim, drugačijim životom. Zato i kažemo da je krštenje rađanje na nov život, a u Duhu Svetom pronalazimo puninu toga života, odnosno Duh Sveti nam pokazuje koliko taj život može biti bogat, ali i ne samo to, već nam pokazuje koje je i kakvo to bogatstvo.
Zato pri razmišljanju nad ovim evanđeljem nije na odmet postaviti si pitanje, preispitati se, osjećam li ja kao Kristov vjernik da je moj život bogatiji kada je ispunjen vjerom u Isusa Krista?
Pri odgovoru na ovo pitanje moramo biti iskreni prema samima sebi, jer ako ne osjetimo to bogatstvo vjere, onda ni ne živimo pravim životom vjernika. Ako nas vjera ne obogaćuje i ako nas ne čini boljima, onda moramo zastati i razmisliti razumijemo li doista što nam to Isus govori, ili smo negdje usput krivo protumačili njegov govor i njegove zapovijedi. Biti živ pred Bogom nije samo izraz tjelesne egzistencije, već ponajprije stanje naše duše koja svoj smisao postojanja može pronaći jedino u svom Stvoritelju.
Misna čitanja
