Dragi prijatelji HKR-a. započnimo današnje razmišljanje molitvom.
'Gospodine, znam, potrebno mi je svaki dan vrijeme za Tebe. Daj mi snage da dnevno ostanem tih nekoliko minuta s Tobom! Daj mi snage da u tih nekoliko trenutaka stvarno susretnem i prihvatim Tvoju blagu riječ, Tvoj savjet, Tvoje oproštenje. Ne daj mi, Gospodine, da se umorim, daj mi da ostanem vjeran, svakodnevno uz Tebe.'
Ove subote Matej nam zapisuje Isusove riječi: 'Ne budite zabrinuti za život svoj.' Evo utješnih riječi za našu tjeskobnu svakidašnjicu. Zabrinuti smo, ponekad i previše. Ove Isusove riječi su kao melem na ranu. Isus ih potkrepljuje slikama iz života, stoga spominje ptice nebeske i poljske ljiljane. Govori o vrijednosti ljudskog bića. Isus traži od nas da unesemo nešto novo u svoju zabrinutost za sve ono što radimo. Tu ne smije biti nervoze i tjeskobe. One guše normalan život i unose nered u nj. Po Bogu je sve tako svrhovito i smisleno uređeno. U svemu možemo nalaziti Božje tragove. Isus nas poziva da i u pticama i u ljiljanima promatramo Božju čudesnost.
Što trebam najprije tražiti i za čime čeznuti? Moram uspostaviti ljestvicu vrijednosti. Svijet nam govori da najprije tražimo novac, sigurnost, bogatstvo, poznatost. Isus postavlja vrijednosti drukčije.
Najprije treba tražiti Kraljevstvo Božje i sve će drugo onda dolaziti na svoje mjesto. Kraljevstvo nebesko nadasve, pa tek onda ostalo. Isus upućuje da najprije osiguramo ono što je najvažnije. Zauzimanje za Božje kraljevstvo traži od nas upravo ozbiljnost u svakodnevnom životu. No ne smije biti tjeskobne brige za sutra. Treba živjeti vjerodostojno i ispravno sadašnji trenutak, onda je to najbolje jamstvo za mirno i sigurno sutra. Uostalom, nema li svaki dan dovoljno brige za sebe? I svakomu je danu dosta zla njegova!
Ovaj odlomak je osvjetljenje molbe Očenaša: 'Dođi kraljevstvo tvoje!' Moramo se prepustiti Božjoj providnosti i kad izgleda da je sve propalo. Moramo imati uvijek u svijesti da je život više nego hrana, tijelo više nego odijelo, 'biti' više nego 'imati'. Veličina i dostojanstvo čovjeka nije u onome što ima, posjeduje, nego u onome što jest – dijete Božje!
Braćo i sestre! Riječ Božja nanovo unosi radost i nadu u ljudsko srce. I mi nakon ove Isusove riječi imamo razloga za mir i spokoj. Gospodin se brine za nas. Želi da i mi vjerujemo u snagu Njegove ljubavi kojom nas u ovom svijetu predstavlja kao svoju sliku. Odgovorni smo za svijet u kojem živimo. Primjerom svojega života trebamo dati odsjaj Njegova lica. Današnji dan učvrstimo svoju vjeru Isusovim riječima: 'Tražite najprije Božje kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati!'
Želeći vam ugodan i lijep subotnji dan, završavam ovaj naš susret ovom molitvom:
'Isuse, primam Te u svoj život. Tebi želim pripadati. Vodi me, oblikuj me, učini me boljim čovjekom. Pozovi me natrag ako zalutam. Oslobodi me ludila ako sebeljubivo mislim, neka me obasja Tvoje sunce, da budem radostan. Budi moja ustrajnost u dobru. Objavljuj mi se uvijek iznova. Utisni u moju dušu svoj lik. Isuse, Tebi pripadam. Ne dopusti da propadne Tvoja svojina!
Hvala ti, Gospodine, što svojim riječima unosiš mir u moje nemire i sigurnost u moju nesigurnost. Daj da Tvoje riječi doista uzmem k srcu. Neka one budu moja sigurnost i moj mir!'