Dobro vam jutro, dragi prijatelji, Hrvatskoga katoličkog radija! Sve vas srdačno pozdravljam, radujući se našem zajedničkom druženju s Božjom riječi. Naime, ovo je povlašteni trenutak kada u jeku radnih obaveza možemo samo na nekoliko minuta zastati i poslušati Božji glas ohrabrenja.
Bog želi po svojoj riječi biti blizak čovjeku, progovoriti njegovom srcu, kako čujemo u današnjem prvom čitanju proroka Hošee. Izrael s kojim se Bog zaručio postao je nevjeran i ljudski gledajući Bog bi ga s pravom mogao odbaciti, no srce mu to ne dozvoljava. Naime, prorok pjesničkim riječima opisuje kako Bog svoj narod – svoju nevjernu zaručnicu – nagovara da ne pali kâd bogu Baalu, već da se u radosti i pravednosti ponovno vrati svojem Gospodinu. On je nevjernom čovjeku u svakom trenutku u ljubavi i svom smilovanju spreman sve oprostiti. Vidimo kako se Bog bezgranično zauzima za čovjeka koji se svojim postupcima želi udaljiti od Boga, postati sam svoj Bog tako se osuđujući na propast.
Opravdano se pitati: A koliko se mi zauzimamo za Boga? Trudimo li se dovoljno da se Božji glas čuje u današnjem svijetu ili možda smatramo da je to zadaća nekoga drugoga? Slušajući današnje prvo čitanje, možemo jasno zaključiti da je netočna tvrdnja da se Bog udaljio od svijeta; već upravo da smo se mi udaljili od Boga. On je tu i strpljivo čeka na nas. Nikada nije kasno vratiti se, samo je potrebno to poželjeti. Možda smo se umorili i od različitih traženja u alternativnim rješenjima koja su u naš život unijela samo još veći nemir.
U vrtlogu takvih traženja zasigurno su se nalazili i glavar i žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja, a o kojima nam govori današnje evanđelje po Mateju. Glavar moli Isusa da mu oživi kćer, a žena moli za ozdravljenje. Pasti pred nekim i moliti ga za pomoć, osobito kad je riječ o uglednom čovjeku, nije mala stvar. Da bi se to učinilo, moraju postojati vrlo jaki razlozi. Jair, starješina sinagoge, imao je itekako jake razloge. Smrt njegove kćeri oživljava njegovu vjeru, a njegova vjera u Isusa oživljava njegovu kći. Na putu prema Jairovoj kući, oživljuje i vjera žene koja se na trenutak željela dotaknuti skuta Isusove haljine kako bi ozdravila. Krvarenje je zaustavljeno, ali izliječena je i njezina vjera. Vjera je, dragi prijatelji, dar koji dobivamo u trenutku istinskoga susreta s Bogom. Snagom vjere čovjek se nada i vidi izlaz i ondje gdje ga drugi ne vide, vidi izlaz ondje gdje se drugima sva vrata čine zatvorenima.
Ohrabreni ovom porukom Božje riječi, kročimo i mi hrabro u ovaj dan pred nama. Neka snaga naše vjere bude vidljiva u našem zauzimanju za druge; možda one slabije u vjeri, da i oni u Bogu vide svjetlo koje izvodi na pravi put.