Ove, 16. nedjelje kroz godinu, slušamo liturgijske tekstove iz knjige Postanka, Pavlove poslanice Kološanima i Lukina izvještaja o Marti i Mariji. Odlomak iz knjige Postanka govori o Abrahamu kojem Bog objavljuje da neće umrijeti bez potomstva. Preko trojice došljaka objavljuje mu da će njegova žena Sara roditi dijete.
Pavao nam iznosi svoje iskustvo života u kojem se ne tuži na trpljenje. Ohrabruje Kološane i potvrđuje svoju ljubav prema Gospodinu riječima: 'Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu nadopunjavam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo Crkvu.' Prava je milost i znak posebne Božje dobrote, i za nas čast, ako smijemo s Kristom i za Krista trpjeti. Samo Luka donosi epizodu iz Betanije, gdje je bila kuća Isusova prijatelja Lazara i njegovih sestara Marte i Marije. Iz tog susreta želi izvući jednu od osnovnih pouka za sve njegove učenike. Obje su sestre Isusu iskazale veliko gostoprimstvo. Primile su ga ljubazno i trudile se da mu boravak u njihovoj kući bude što ugodniji. Marta je sva utonula u kućne poslove i ljuti se na svoju sestru koja, umjesto da joj pomogne, sluša Isusa.
Središnja riječ u Isusovu odgovoru Marti glasi: 'Jedno je potrebno.' To jedno za što se opredijelila Marija stoji nasuprot mnogim brigama kojima se opterećuje njezina sestra Marta. Što je to 'jedno' na što Isus cilja? Isus to potvrđuje jednom drugom poukom gdje kaže: 'Ne tražite što ćete jesti, što piti, ne uznemirujte se! Otac vaš zna da vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati.' Poruka današnjega evanđelja potrebna je i korisna ovom našem vremenu. Svijet ispunjen mnogim brigama danas je puno naglašeniji nego u Isusovo i Martino vrijeme. Višu kvalitetu života mnogi suvremenici misle ostvariti povećavajući svoj svijet 'mnogih briga'.
U mnogim se ljudima bude uvijek nove potrebe. No mnoge 'stvari' koje bogati ljudi mogu sebi priuštiti ni izdaleka ne znače cijelu stvarnost života niti mogu nadomjestiti ono 'jedino potrebno'. Mnogi su ljudi podijeljeni u sebi baš zato što im nedostaje to 'jedno' kao temelj na kojem sve počiva i koji sve nosi. U tom svjetlu kršćanin treba gledati i svoj odnos prema nedjelji kao danu Gospodnjem. Biblija naglašava da u odnosu na 'mnoge' radne dane nedjelja od početka ima poseban karakter. Ona je 'jedna' i služi samo 'jednomu', štovanju Stvoritelja. Kršćanin ne smije zaboraviti da na početku nije bilo djelo nego riječ, da mu je stvorenje od Boga povjereno i da je on suradnik Božji. Zato uvijek ostaje 'jedno potrebno', slušanje riječi Božje u kojoj će čovjek naći svjetlo za svoje djelovanje.
Naučimo tajnu prave ljubavi, koja ljubi ne očekujući naplatu, koja ide kroz križ i žrtvu i koja se nesebično dariva uvijek pa čak i onima, koji su nevrijedni te ljubavi. Svima nam nedostaje prave kršćanske ljubavi. Morali bismo otvoriti ne samo svoju kuću i svoje ruke, nego mnogo više svoje srce, u kom se mora naći mjesta za sve i svakoga, a najviše za one za koje nitko ne mari i kojima je upravo naša ljubav najpotrebnija. Samo ćemo na taj način opravdati svoje kršćanstvo i sebi osigurati blaženu vječnost.
Mi danas nemamo priliku kao Marta nahraniti Isusa u svom domu, ali Ga možemo pozvati u goste. I nama prijeti opasnost da se zadubimo u posao služenja Isusu i da ne čujemo Njegovu riječ. Može nam se dogoditi da i mi, poput Marte, propustimo ono najvažnije, jedino potrebno, družiti se s Isusom. Ljeto je i vrijeme je kad mnogi od nas polaze na godišnji odmor. Pozovimo Isusa u goste, povedimo Ga sa sobom.
U druženju s Isusom možemo razgovarati o nama, našim stavovima i željama, o smislu našega rada i zauzimanja. Sjednimo do nogu Isusovih poput Marije. Porazgovarajmo s Njime što nam je u životu najvažnije, najpotrebnije i neizostavno. Promotrimo svoje ponašanje. Primijetimo kako nije toliko važno što smo napravili, nego kako i s kojim smo raspoloženjem srca to učinili. Možda se i mi, poput Marte, nećemo naći velikim grešnicima kojima je potrebno obraćenje, ali sigurno ćemo osjetiti kako smo i mi poput Marte već umorni od posla za Isusa, a Isusa još nismo sreli. Sad je prilika, pozovimo ga u goste i poslušajmo što nam želi reći.
Dragi prijatelji HKR-a, mir vam i dobro! Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva, neka vas mirom svojim obdari, milostiv neka vam bude. Neka pogled svoj svrati na vas i milost vam podari. Tako neka bude. Amen! Aleluja!
Misna čitanja
