Poštovani prijatelji Hrvatskoga katoličkog radija! Današnja biblijska čitanja govore nam o ljubavi, kako Bog ljubi i kakva ljubav treba biti u kršćanskom braku. Želimo razmišljati o svima koji su u braku, ali i posvećenim osobama, redovnicima, redovnicama, svima onima koji žive u celibatu, u beženstvu radi kraljevstva nebeskoga.
U prvom čitanju prorok Ezekijel dočarava nam svojim proročkim rječnikom kakav je to odnos između Boga i Izraela. On ga objašnjava primjerom ljubavi oca prema djetetu, zaručnika prema zaručnici, muža prema ženi. Ta Božja ljubav treba ostati vjerna i kad druga strana postaje nevjerna. Takva treba biti i bračna ljubav; trajna i vjerna kako kaže Isus u evanđelju; 'Tko otpusti svoju ženu – osim zbog bludništva – pa se oženi drugom, čini preljub'.
U današnjem odlomku Gospodin poziva proroka Ezekiela da podsjeti Izrael na sve njegove gadosti, koje je počinio tijekom cijele povijesti s jednim jedinim zadatkom – da ga privoli na obraćenje. Izrael pak, umjesto da bude zahvalan Gospodinu, prihvaća i štuje poganske bogove. Ali unatoč svemu, naš je Bog milosrdan, prorok Ezekiel najavljuje da će Bog sklopiti savez ako će se Izrael sjetiti svih grijeha koje je počinio protiv Boga i pokajati se zbog toga. Bog će mu na to sve oprostiti, jer je Božja ljubav puna milosrđa i uvijek vječna. 'Ali ću se ja ipak spomenuti svojega Saveza s tobom što ga sklopih u dane mladosti tvoje, i uspostavit ću s tobom Savez vječni, da se opomeneš i da se postidiš i da od sramote više ne otvoriš usta kad ti oprostim sve što učini'.
Pripjevni psalam je 'Odvratio si gnjev tvoj, Gospodine, i ti mene utješi!' Uvijek kada se iskreno pokajemo za svoje grijehe, vratit će nam se duhovne oči i vidjet ćemo da je Bog naše spasenje i naša snaga, Svetac Izraelov.
Evanđelje nam govori o sakramentu ženidbe. Vjerujem da smo mnogo puta čuli taj biblijski tekst, ako smo prisustvovali sakramentu kršćanske ženidbe. Na prvim stranicama Svetoga pisma, odmah nakon pripovijedanja o stvaranju čovjeka, nalazimo definiciju ljubavi i braka. Matej evanđelist danas nam govori: 'Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo'. Još smo na početku Svetoga pisma, a već nam je naviješteno što je brak, a ta definicija ostaje ista i u Novom zavjetu.
Brak je prianjanje uz drugoga u ljubavi da bi se na taj način postalo jedno biće, jedno tijelo, pa stoga neodvojivi; novo biće koje nastaje iz ovoga zajedništva ljubavi, koja sjedinjuje, te tako stvara i budućnost. Brak i obitelj ukorijenjeni su u najdubljoj srži istine o čovjeku i njegovu određenju. Kako današnjim ljudima govoriti o ljepoti braka? Vidim kako mnogi mladi oklijevaju vjenčati se u crkvi zbog straha od konačnosti te odluke; štoviše oklijevaju se vjenčati i civilno.
Brak mnogim mladima, pa i ne toliko mladima, izgleda kao lanac koji sputava slobodu. A njihova prvotna želja jest sloboda. Boje se da neće uspjeti. Vide tolike propale brakove. Boje se da je taj, kako ga oni vide, pravni oblik izvanjski uteg koji gasi ljubav. Valja objasniti da se ne radi o pravnom okovu, teretu koji se nameće brakom. Dubina i ljepota nalaze se upravo u odluci za brak. Ali kako to izreći? Čini mi se da nam je to svima zajednički problem.
Brak je sakrament za spasenje drugih, poglavito drugoga, supruga, supruge, ali i djece i cijele zajednice. Obitelj je kućna zajednica koja je pozvana da bude znak Božje ljubavi prema svima. To je poslanje što ga kršćanska obitelj može ispuniti samo ako je potpomognuta božanskom milošću. Stoga je potrebno neumorno moliti i ustrajati u svakodnevnom naporu da se ispune zadaće preuzete na dan vjenčanja.
Završio bih mislima o obitelji pape Benedikta XVI.: 'Na sve obitelji, posebno na one u teškoćama, zazivam majčinsku zaštitu Gospe i njezina zaručnika sv. Josipa. Marijo, Kraljice obitelji, moli za nas!'