Poštovani prijatelji Hrvatskoga katoličkog radija! U prvom čitanju Knjige proroka Ezekiela riječ Božja nam govori o obraćenju. Naime, svatko je od nas sam odgovoran za svoje spasenje. U današnjem odlomku Bog po Ezekielu odgovara izraelskom narodu, koji po starozavjetnom shvaćanju misli da je zbog grijeha otaca dospio u babilonsko zarobljeništvo. Bog ne kažnjava svoje sinove zbog grijeha otaca, nego samo onoga koji griješi.
Ezekiel ovako govori: 'Tko je pravedan i poštuje zakon i pravdu i ne blaguje po gorama i očiju ne podiže kumirima doma Izraelova, ne oskvrnjuje žene bližnjega svoga i ne prilazi ženi dok je nečista; nikomu ne nanosi nasilja, vraća što je u zalog primio i ništa ne otima; kruh svoj dijeli s gladnim, gologa odijeva, ne posuđuje uz dobit i ne uzima pridavka, ruku usteže od nedjela, po istini presuđuje, po mojim naredbama hodi i čuva moje zakone, postupajući po istini - taj je zaista pravedan i taj će živjeti, riječ je Jahve Gospoda'.
Ovdje se radi o osobnoj odgovornosti. Onaj tko je pravedan, tko živi po Božjem zakonu uživat će Božji blagoslov. Bog sudi svakoga po njegovim djelima. Ezekiel nam je ovdje nabrojao popis grijeha što ih zakon zabranjuje. 'Ali tko sagriješi, pa se obrati, tko se odreče grijeha, tome će Bog oprostiti. Sudit će svakome po njegovim putovima.'
Pripjevni psalam je: 'Čisto srce stvori mi, Bože'! U psalmu molimo za novo srce i nov duh da se obnovi u nama, u našem srcu i našoj duši. Gospodin prihvaća svako obraćeno srce. On je naše Milosrđe. Današnje evanđelje je jako kratko. Matej evanđelista nam ga donosi pod naslov: 'Ne priječite djeci k meni; takvih je kraljevstvo nebesko'! Isus polaže ruke na djecu i blagoslivlja ih. Božji blagoslov i Božje kraljevstvo primaju samo oni koji stoje pred Bogom kao djeca koja očekuju sve od svojih roditelja.
Biblijski se način blagoslivljanja sastojao u polaganju ruku. Isus je to rado činio i time djeci osigurao Božju pomoć i zaštitu koju oni trebaju više nego mi odrasli. Djeci je ona potrebna za dušu i tijelo, dok mi odrasli često mislimo da oni mogu sami sebi pomoći i sami se za sebe pobrinuti. Isus je naredio učenicima neka djeci ne smetaju. Otada je Isusov primjer i njegova riječ povećala vrijednost djece u očima sviju, a naročito u očima Crkve. Njima je mjesto što bliže k oltaru, što bliže Isusu. Isus je upotrijebio ovaj događaj da pouči apostole, a po njima sve nas.
Isus je stavio upravo djecu za uzor svima koji žele ući u kraljevstvo Božje. Trebamo prihvatiti Kraljevstvo Božje kao dijete, da ga prigrlimo u svoj jednostavnosti kao Očev dar, a ne da ga zahtijevamo kao neki dug; da nam je Bog dužnik. Tajna je naše istinske veličine u tome da se ponizimo kao malo dijete jer to je prava poniznost bez koje čovjek ne može postati sinom Oca nebeskoga.
Zahvalimo Gospodinu zato što smo bili dijete, za svoje djetinjstvo kroz koje smo prošli, bez obzira kakvo je bilo. Za sakrament krštenja, za svećenika koji nas je krstio, za sakrament prve svete Pričesti, vjeroučitelja koji nas je spremao da prvi puta primimo Isusa pod prilikama posvećenoga Kruha. Za svećenike koji su nam održavali susrete vjeronauka. Za svoje roditelje, djedove i bake. Hvala što sam dijete Božje! Završavajući ovu emisiju, želim vam mir i dobro!
Misna čitanja
