Dragi prijatelji, zasigurno nam se događaju trenuci kada trebamo učiniti nedragovoljna odricanja, a koja ne padaju uvijek lako. Donedavno smo bili svjedoci Olimpijskih igara i uručivanja brojnih medalja pobjednicima u različitim natjecanjima. Ono što smo vidjeli bili su trenuci neizmjerne sreće, ponosa i radosti. Ali ono što je oku ostalo skriveno mnoga su odricanja i žrtve koje su natjecatelji činili prethodnih mjeseci. I naši životi satkani su od mnogih ostavljanja i odricanja. Da bi se živjelo, moramo načiniti sljedeći korak i okrenuti leđa onome jučer, onome što možda nije bilo tako uspješno i dobro. Čini se, međutim, kako nerijetko ostanemo zarobljenici vlastite prošlosti. Promatramo sebe, ali i druge, kroz ono što se nekad davno dogodilo i preko toga teško prelazimo.
Evanđelje nas poziva na novost koja na prvi pogled djeluje nestvarnom. Jer, kako sve ostaviti i poći za tesarovim sinom iz Nazareta? Nije li dovoljno ispuniti zakon svoje svakodnevice, biti vjeran zapovijedima, pun poštovanja prema bližnjima, prema njihovu životu i imanju?! Ne, Isus traži iskorak iz naših sigurnosti. Od bogatog mladića zahtijeva ostavljanje svega kako bi mu On sâm postao jedinim osloncem. Gomilanje naših zakona i ovozemnih sigurnosti puno govori o našoj vjeri... ili, točnije, nevjeri. Kada nedostaje bitno, puno nebitnog ne može biti nadomjestkom. Sveti Pavao kaže kako sav zakon smatra ništetnim zbog spoznanja jednoga – Gospodina našega Isusa. Isus je fascinantan. Ali i zahtjevan. Ili možda jednostavno fascinantno zahtjevan. Ipak, On nudi put u život...
Takav život traži svakodnevno umiranje da bi u meni počeo rasti neki drugi život. Život koji nema kraja ni konca. Reći 'ne' skrivanju iza svojih pravila koja zvuče prilično vjerodostojno i kao da nas opravdavaju, ali ipak ne dopuštaju disanje punim plućima. Sam mladić iz evanđelja predosjeća kako izvršenje i čuvanje zakona nije dostatno. Ostaje ključno pitanje koje vapi za odgovorom: 'Što mi je činiti da imam život vječni?' Sve sam, Isuse, ispunio što se od mene traži, samo što sve to nije ispunilo mene. Ostala je praznina koja vapi za Tobom.
Isus kaže: 'Ako hoćeš biti savršen, ostavi sve'. Za čitatelja to je sjećanje na govor na gori gdje Isus poziva da budemo savršeni poput Oca našega na nebesima. Kršćani jedno sigurno nisu – ljudi zakona. Kršćani su ljudi izobilja. Životnog izobilja. Isus kaže da ako od nas netko traži da s njim pođemo milju, da hodimo i dvije, i ako od nas traže gornju haljinu, da mu ne uskratimo ni donje. Isus traži nadilaženje zakonskih mjera. Jedina mjera koju On traži je ljubav. A ljubav pak ne poznaje mjere.
Hvala Ti, Gospodine, što nas uvijek iznova pozivaš na novi život u Tvojoj blizini te iz naše svijesti brišeš prošle neuspjehe i skrivanja.