Dragi prijatelji, danas slavimo svetoga Bartola apostola. Njegovo ime potječe od aramejske riječi 'bar-Tôlmay' što znači Talmajev (Ptolomejev) sin. U Novom zavjetu spominje se Natanael. Smatra se da je to drugo ime apostola Bartola. U to su vrijeme kod Židova neki ljudi bili poznati pod dva imena.
Na početku Djela apostolskih Bartolomej je naveden među apostolima koji su nazočili Isusovom uzašašću na nebo. U Evanđeljima po Marku, Mateju i Luki, Bartol se spominje u društvu s apostolom Filipom, dok je u Evanđelju po Ivanu, uz Filipa naveden Natanael (smatra se da su Bartol i Natanael ista osoba). Na kraju Ivanova Evanđelja, Natanael je jedan od učenika kojima se Isus ukazao nakon uskrsnuća.
U Ivanovom evanđelju, kojega danas slušamo, opisan je i prvi susret Isusa s Filipom i Natanaelom. Natanael je ponajprije sumnjičav, međutim, kasnije priznaje Isusa kao Sina Božjega i kralja Izraela (Iv 1,45-51). Isus ga je već kod prvog susreta pohvalio kao 'pravog Izraelca u kojem nema lukavstva', dakle, kao jednostavna, poštena, dobronamjerna i iskrena čovjeka. Natanaela Isusu dovodi Filip, nakon čega oni Isusa oslovljavaju Sinom Božjim i kraljem Izraelovim, onim koji je opisan u Mojsijevu zakonu i Prorocima. Isus im obećava da će vidjeti i veće stvari te o sebi govori kao Sinu Čovječjem nad koji silaze i uzlaze anđeli.
Za druga evanđelja, viđenje Sina Čovječjega kojeg prate anđeli doći će tek na kraju vremena; za Ivana to se zbiva za vrijeme njegova javnog djelovanja, jer je Sin Čovječji već sišao s neba. Izgleda kao da evanđelist želi iznijeti temelju kristološku tradiciju poznatu i drugim evanđeljima te započeti svoje Evanđelje ondje gdje su drugi stali.
Kod Natanaelovog poziva zapažamo neke zanimljivosti. Natanael dolazi Isusu po drugima, tj. po Filipovom svjedočanstvu. Neodoljivost poziva kojom Isus poziva učenike, čini ih i svjedocima, tako da pozivaju i druge da dođu u Kristovu blizinu. Kao vjernici i zajednica živimo od vjere jedni drugih. Ljepota kršćanskog poziva je u tome što nikad ne ostaje zatvoren u intimu naše osobe, već nas vodi drugima da s njima podijelimo radost poziva.
Isus se u susretu s Natanaelom pokazuje kao osoba dijaloga koja dopušta i Nataneolovo sumnju u njegov lik i djelo. Isus ne vidi Nataneala samo onakvog kakav on jest. On u njemu vidi ono što on može postati. Natanael u ovome dijalogu otkriva Isusovu veličinu, ali i svoju neopravdanu sumnjičavost. Natanael zapaža da uz takvu osobu može rasti i dozrijevati i otkriti bogatstvo samoga sebe, i zato svoj život predaje Isusu u nasljedovanju i učeništvu.
Zahvaljujmo danas, na blagdan sv. Bartola, za sve one koji su podijelili radost i ljepotu vjere s nama i tako nas doveli do nazaretskog Učitelja. Svoj hvalospjev uzdižemo i Bogu, što pred Njegovim licem možemo biti i ostati, a potom ići drugima i svjedočiti ljepotu Njegove blizine.