Poštovani prijatelji, nadahnuti Božjom riječju, pođimo zajedno u Isusov zavičaj. Pođimo prema Galileji. Galileja je u ono doba bila na kulturnoj i religioznoj periferiji Božjeg naroda pa je bilo manje upadno u njoj otpočeti novi religiozni pokret, daleko od jeruzalemskih rabinskih krugova. Galileja zvana poganska. Ljudi pogani, bez pravog svjetla i nade, često nas iznenade. Spremniji su na novost, od onih kojima je vjera postala navika i tradicija. Kako ih prorok prozva, 'usalilo se salo njihovo'. Njima je dobro, pa od dobra ne vide najbolje.
Zanimljivo je primijetiti da Isus među prve apostole zove braću. Oni su već povezani međusobnom bratskom ljubavlju. To što su od jednog oca i majke obvezuje ih na trajnu skrb jednih o drugima. Brat se ne može i ne smije odreći brata. Brat je dužan pomoći bratu. Tu bratsku povezanost Isus želi iskoristiti u širenju Božjeg kraljevstva i povezivanju ljudi.
Još nešto veže braću Šimuna i Andriju, Jakova i Ivana – isti posao. Bijahu ribari. Ribari moraju zajedno raditi ako žele biti uspješni. Mreže su koji put preteške, a more preopasno da bi čovjek mogao sam ribariti. Osim toga ribari dijele i ulov. Da bi mogao s nekim nešto dijeliti, moram tu osobu voljeti, u nju imati povjerenja.
Zanimljivo je primijetiti rast u propovijedanju Radosne vijest. Najprije jedan, dvanaest, sedamdesetdvojica, mnoštvo, pa opet dvanaest na Posljednjoj večeri, jedan pod križem… Stoga se Crkva ne smije plašiti dinamizma koji je od njenih početaka. Ne smije se bojati biti stado malo, niti uzoholiti kad je prividno mnoštvo njenih sljedbenika. Bog će sačuvati svijet makar i zbog jednog pravednika, Bog će sačuvati svijet makar i zbog jedne sklopljene ruke. Isus prvim apostolima daje zadaću, rad s ljudima. Najteže, ali i najljepše…
Galileja našeg vremena, svijet pun poganske sjene, prilika je za Isusove učenike. Tamna podloga na slikarevu platnu najbolja je podloga za svijetle obrise. Izgubljenost i kaos svijeta vapi i zove Isusove učenike da budu svjetlo svijeta i sol zemlje.
Stara priča govori o četiri muškarca koja su išli šumom i došli do visokog zida. Prisloniše ljestve na zid kako bi vidjeli što je na drugoj strani. Kad prvi dođe do vrha, zanijemi od oduševljenja. Jednako se dogodi i drugom i trećem. Kad do vrha stiže četvrti, nasmija se od radosti. Pred njegovim se očima protezali bujni vrtovi s različitim drvećem. Ugleda i potoke pune riba i mnoštvo životinja. I on je kao i ostali namjeravao preskočiti zid. Tada se sjeti svoje obitelji, prijatelja i susjeda pa se vrati kako bi s njima podijelio radosnu novost koju je otkrio.
Onaj tko pred 'zidom' naše stvarnosti susretne Isusa, taj nužno iskustvo spašenosti nosi drugima. Dobro se uvijek dijeli, nosi. Isus je najveće dobro. Dobro koje se nosi žurno, trčeći, poput apostola.
Misna čitanja
