Njome se potvrđuje spremnost Crkve Crkve s većom se hrabrošću i žarom zauzeti u missio ad gentes da poruka evanđelja dopre i do najudaljenijih krajeva svijeta.

Papa podsjeća na biskupe misionare i domaće na misijskim područjima koji su na Drugom vatikanskom saboru iz vlastitoga iskustva potvrdili nužnost i žurnost evangelizacije ad gentes. Time su ukazali na važnost misionarskog poslanja Crkve. U poruci Sveti Otac ističe: „Trebamo se vratiti istom onom apostolskom poletu što je resio prve kršćanske zajednice koje su, premda male i nezaštićene, bile kadre, naviještanjem i svjedočenjem, širiti evanđelje u čitavom tada poznatom svijetu.“ Također podsjeća da zadaća naviještanja evanđelja prvenstveno pripada biskupima koji su izravno odgovorni za evangelizaciju u svijetu, bilo kao članovi biskupskog zbora, bilo kao pastiri krajevnih Crkava.

Govoreći, pak, o prioritetima evangeliziranja, Benedikt XVI. napominje: „I danas misija ad gentes mora biti stalni obzor i paradigma svakog crkvenog djelovanja, jer ono što Crkvu čini prepoznatljivom jest vjera u Božje otajstvo, koje se objavilo u Kristu da nama donese spasenje, i poslanje da njega svjedoči i naviješta svijetu, sve do njegova ponovnog dolaska u slavi. Poput svetog Pavla moramo biti pozorni prema onima koji su daleko od Crkve, prema onima koji ne poznaju Krista i nisu iskusili Božje očinstvo, sa sviješću da 'suradnja se danas proširuje na nove oblike koji uključuju ne samo ekonomsku pomoć nego i izravno sudjelovanje u evangelizaciji.'
Papa smatra da će proslava Godine vjere i Biskupske sinode o novoj evangelizaciji biti zgodne i korisne prigode za ponovno pokretanje misionarske suradnje.

Sveti Otac je svjestan da je jedna od prepreka zanosu evangelizacije kriza vjere, „ne samo u zapadnome svijetu, već u velikom dijelu svijeta, koji ipak i dalje žeđa za Bogom i mora biti pozvan i doveden za stol kruha života i vode žive, poput Samarijanke koja dolazi na Jakovljev zdenac i razgovara sa Isusom.“

Susret s Kristom kao živom osobom koja gasi žeđ srca naprosto mora dovesti do želje da s drugima podijelimo radost te prisutnosti i da im pomognemo upoznati Krista da bi i oni sami iskusili tu radost. Treba s obnovljenim oduševljenjem širiti vjeru da bismo promicali novu evangelizaciju zajednica i zemalja najstarije kršćanske tradicije, koji gube vezu s Bogom, tako da ponovno otkriju radost vjerovanja. Briga za evangelizaciju ne smije nikada ostati na marginama crkvenog djelovanja i kršćaninova osobnog života, već ga mora snažno karakterizirati, sa sviješću da smo u isti mah i oni kojima je evanđelje namijenjeno i oni koji su pozvani evanđelje širiti – smatra Sveti Otac.

Središte navještaja ostaje uvijek isto: kerigma Krista umrlog i uskrslog za spas svijeta, kerigma Božje apsolutne i potpune ljubavi prema svakom muškarcu i svakoj ženi, koja ima svoj vrhunac u slanju vječnoga i jedinorođenog Sina, Gospodina Isusa, koji se nije sustezao preuzeti na sebe siromaštvo naše ljudske naravi, već ju je ljubio i otkupio, prinijevši samoga sebe na križu, od grijeha i smrti.

Na kraju poruke za misijsku nedjelju Papa zahvaljuje svima koji su svoj život stavili na raspolaganje misijskoj potrebi Crkve, kao i Papinskim misijskim djelima. „Zahvaljujući njihovu djelovanju navještaj evanđelja se pretvara također u pomoć bližnjemu, pravednost prema najsiromašnijima, mogućnost pružanja izobrazbe u najudaljenijim selima, liječničku pomoć u dalekim krajevima, oslobađanje od bijede, vraćanje prava obespravljenima, potporu razvoju naroda, prevladavanje etničkih podjela, poštivanje prema životu u svim životnim dobima.' (HKR/KTA)